Član 1.
Svako mlađi od 18 godina ima ova prava.
Član 2.
Svako dijete ima ova prava, bez obzira na to ko je, gdje živi, čime se roditelji bave, kojim jezikom priča, koje je vjere, je li dječak ili djevojčica, iz koje kulture potiče, ima li invaliditet, je li bogato ili siromašno. Prema niti jednom djetetu ne smije se postupati nepravedno iz bilo kojeg razloga.
Član 3.
Svi odrasli trebaju postupati onako kako je najbolje za tebe. Kada odrasli donose odluke, trebaju misliti na to kako će njihove odluke utjecati na djecu.
Član 4.
Vlada ima odgovornost osigurati zaštitu tvojih prava. Mora pomoći tvojoj obitelji da zaštiti tvoja prava i stvori okolinu u kojoj možeš rasti i razviti svoje potencijale.
Član 5.
Tvoja porodica ima odgovornost pomoći ti da naučiš ostvarivati svoja prava te osigurati njihovu zaštitu.
Član 6.
Imaš pravo na život.
Član 7.
Imaš pravo na ime, a to treba biti službeno priznato od vlade. Imaš pravo na nacionalnost (pripadanje državi).
Član 8.
Imaš pravo na identitet – službeni zapis ko si. Niko ti to ne smije oduzeti.
Član 9.
Imaš pravo živjeti sa svojim roditeljima/roditeljem, osim ako je to loše za tebe. Imaš pravo živjeti sa porodicom koja se brine za tebe.
Član 10.
Ako ne živiš u istoj zemlji kao tvoji roditelji, imate pravo biti zajedno na istome mjestu.
Član 11.
Imaš pravo na zaštitu od otmice.
Član 12.
Imaš pravo izraziti svoje mišljenje, a odrasli ga trebaju poslušati i ozbiljno ga razmotriti.
Član 13.
Imaš pravo saznavati razne stvari i dijeliti svoje mišljenje s drugima kroz priču, crtež, pisanje ili na bilo koji drugi način koji nije štetan ili uvredljiv za druge ljude.
Član 14.
Imaš pravo izabrati vlastitu vjeroispovijest i vjerovanja. Roditelji ti trebaju pomoći odlučiti o onome što je ispravno, a što krivo, i što je najbolje za tebe.
Član 15.
Imaš pravo sam birati svoje prijatelje, pridružiti se grupi ili okupiti grupu, dok god to ne šteti drugima.
Član 16.
Imaš pravo na privatnost.
Član 17.
Imaš pravo sa radija, iz novina, knjiga, računara i drugih izvora saznati informacije koje su važne za tvoju dobrobit. Odrasli se trebaju pobrinuti da informacije koje dobivaš nisu štetne i pomoći ti u pronalaženju i razumijevanju informacija koje trebaš.
Član 18.
Imaš pravo biti odgajan od strane svojih roditelja (ako je moguće).
Član 19.
Imaš pravo biti zaštićen od nanošenja bola i lošeg postupanja, tjelesnog ili duhovnog.
Član 20.
Imaš pravo na posebnu skrb i pomoć ako ne možeš živjeti sa svojim roditeljima.
Član 21.
Imaš pravo na skrb i zaštitu ako si usvojen ili udomljen.
Član 22.
Imaš pravo na posebnu zaštitu i pomoć ako si prognanik (ako si bio prisiljen napustiti svoj dom i živjeti u drugoj zemlji), kao i sva prava iz ove Konvencije.
Član 23.
U slučaju invalidnosti, imaš pravo na posebno obrazovanje i njegu, kao i sva prava iz ove Konvencije, kako bi mogao živjeti punim životom.
Član 24.
Imaš pravo na najbolju moguću zdravstvenu skrb, ispravnu vodu za piće, hranjivu hranu, čistu i sigurnu okolinu, i informacije koje će ti pomoći da ostaneš dobro.
Član 25.
Ako živiš pod udomiteljskom skrbi ili u nekoj drugoj situaciji daleko od kuće, imaš pravo na redovan pregled životnih uslova kako bi se vidjelo jesu li najprikladniji.
Član 26.
Imaš pravo na pomoć od vlade ako si siromašan ili u nevolji.
Član 27.
Imaš pravo na hranu, odjeću, sigurno mjesto za život i zadovoljenje svojih osnovnih potreba. Ne smije ti biti onemogućeno raditi većinu onoga što druga djeca mogu.
Član 28.
Imaš pravo na kvalitetno obrazovanje. Trebaš biti ohrabrivan na pohađanje škole do najvišeg stepena koji možeš postići.
Član 29.
Tvoje obrazovanje treba ti pomoći u korištenju i razvijanju vlastitih kreativnosti i sposobnosti. Ono ti također treba pomoći da naučiš živjeti u miru, štititi okolinu i poštovati druge ljude.
Član 30.
Imaš pravo prakticirati svoju vlastitu kulturu, jezik i vjeroispovijest – ili neke druge koje izabereš. Manjine i starosjedilačke skupine trebaju posebnu zaštitu ovoga prava.
Član 31.
Imaš pravo na igru i odmor.
Član 32.
Imaš pravo na zaštitu od rada koji ti šteti i je loš za tvoje zdravlje i obrazovanje. Ako radiš, imaš pravo biti na sigurnom i pristojno plaćen.
Član 33.
Imaš pravo na zaštitu od štetnih lijekova i droga te trgovine drogom.
Član 34.
Imaš pravo biti zaštićen od seksualnog zlostavljanja.
Član 35.
Niko nema pravo oteti te ili prodati.
Član 36.
Imaš pravo na zaštitu od bilo koje vrste izrabljivanja (iskorištavanja).
Član 37.
Nikome nije dozvoljeno kažnjavati te na okrutan ili štetan način.
Član 38.
Imaš pravo na zaštitu od rata i život u miru. Djeca mlađa od 15 godina ne smiju biti natjerana da idu u vojsku ili sudjeluju u ratu.
Član 39.
Imaš pravo na pomoć ako si bio ozlijeđen, zanemaren ili je netko loše postupao s tobom.
Član 40.
Imaš pravo na pravnu pomoć i pravedno postupanje u pravosudnom sistemu koji poštuje tvoja prava.
Član 41.
Ako zakoni tvoje zemlje bolje štite tvoja prava nego članci u ovoj Konvenciji, ti se zakoni trebaju primijeniti.
Član 42.
Imaš pravo znati svoja prava! Odrasli trebaju znati za ova prava i pomoći i tebi da saznaš za njih.
Članovi 43. do 54.
Ovi članci objašnjavaju kako će vlade i međunarodne organizacije poput UNICEF-a raditi kako bi osigurale zaštitu djece kroz njihova prava.
Uz prava idu i obaveze
Dijete je ličnost u razvoju. U periodu djetinjstva usvaja navike i odgovornost. Odgovornost znači preuzimanje obaveze da se nešto uradi ili ne uradi. Ona nastaje kao rezultat uticaja roditelja, članova porodice, nastavnika i vršnjaka.
Npr. dijete može imati odgovornost da vodi računa o mlađem bratu ili sestri, da završi zadaću prije izlaska s vršnjacima, da ne dira očev alat bez dozvole, da pomogne u kućnim poslovima itd. Nakon ispunjavanja obaveze obično slijedi nagrada, a za neispunjavanje, kazna. Dijete to ne želi dobrovoljno uraditi, ali mora! Ako ne ispuni obavezu, snosit će posljedice.
Za dijete koje ide u školu – učenje je radna obaveza, treba ga naučiti da odgovorno izvršava svoje obaveze u školi i kod kuće. Djeca pored učenja trebaju sudjelovati i u porodičnim obavezama, da bi znali cijeniti rad.
Roditelji trebaju djeci postaviti jasne zahtjeve i granice, pridržavati se pravila, ali i saslušati mišljenje i želje djece. Kada se djeci postavljaju granice, objašnjava se zašto se to čini, da bi ona mogla razumjeti razlog, i na taj način lakše usvojila socijalna pravila.
Npr. zbog loših ocjena ili nemarnog odnosa prema svojoj sobi, djetetu se uskraćuje: gledanje omiljene TV emisije, odlazak na utakmicu, džeparac, posjeta prijateljima, odlazak na trening, do promjene odnosa prema obavezama!
Zaključak: Djeca koja rastu u porodici u kojoj nailaze na ljubav i granice, imaju najbolje preduvjete da postanu uspješni, zadovoljni sobom, sretni i velikodušni prema drugima.